Ovaj problem, nastao zbog diskrepancije na tržištu rada i neusklađenih odredbi iz nadležnosti dva ministarstva te obrazovnog sustava koji ne prati tržište rada, nije rješen već godinama, pa većina udruga, pružatelja socijalnih usluga s rješenjem o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga poput nas, ne može udovoljiti uvjetima iz Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga, https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_09_110_1624.html
Mladi završeni radni terapeuti koji su nam se javili kako bi radili na ovom radnom mjestu ne mogu kod nas odraditi pripravništvo jer nismo zdravstvena ustanova (iz Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika, Članak 4. “Pripravnički staž obavlja se u zdravstvenim ustanovama i trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost ako ispunjavaju sljedeće uvjete u odnosu na radnike, prostor i medicinsku opremu:..“.
U potrazi smo za radnim terapeutom već 11 godina, koliko postojimo i provodimo socijalne usluge.
Ove godine nam se javila mlada osoba koja je tek završila studij radne terapije, još dok je bila apsolventica. Ona već duže vrijeme traži zdravstvenu ustanovu u kojoj bi odradila pripravništvo.
Nama se opet otvorila mogućnost zapošljavanja na tom radnom mjestu pa bi financirali i pripravništvo ali ne možemo financirati dvije osobe, jednu na zamjeni i njeno pripravništvo u zdravstvenoj ustanovi na godinu dana (a ionako nitko nema otvoreno mjesto za pripravništvo). K tome, udruga ne može koristiti niti jednu mjera poticanja zapošljavanja za zapošljavanje pripravnika jer ne udovoljavao uvjetima – mjere se odnose samo na gospodarsku djelatnost udruga?!
Obratili smo se i nadležnom ministarstvu za tumačenje Pravilnika o pripravništvu kako bi ispitali mogućnost da se ipak odradi priprevnički staž kod nas, uz mentora iz zdravstvene ustanove. No, ne može.
Svi su kruti. Institucije ne prate stvarne potrebe u zajednici. Zajednica se mijenja, a normativni okvir mora pratiti potrebe zajednice.
Upravo je u tome problem. To utječe na snižavanje kvalitete socijalnih usluga. Ne možemo zaposliti radnog terapeuta da odradi pripravništvo kod nas kao pružatelja socijalnih usluga, uz mentora iz zdravstvene ustanove, a mi, kao pružatelji socijalnih usluga moramo udovoljiti uvjetu da imamo zaposlenog radnog terapeuta. Ovo nije samo problem deficitarnog zanimanja nego problem neusklađenosti više sustava.
Kako ćemo riješiti o ovaj problem, s kojim se suočavaju gotovo svi pružatelji socijalnih usluga?
Neki od prijedloga su:
1. Promjena Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika, a radni terapeuti su klasificirani kao zdravstveni radnici, kako bi se omogućilo polaganje stručnog ispita sa stažom kod pružatelja socijalnih usluga, za npr. radnog terpeuta u socijalnoj skrbi, uz mentora radnog terapeuta koji radi u zdravstvenoj ustanovi ili tvrtki, što bi zahtijevalo međusektorsku suradnju naša dva ministarstva.
2. Mogućnost da se radna terapija studira izvanredno ili uz rad, posebno za osobe koje su već završile srednje obrazovanje za zanimanja u zdravstvu, ali i one koje imaju iskustva u radu u ovom području, a imaju više ili visoko obrazovanje.
Većina udruga na tom radnom mjestu zapošljava radnog instruktora, za koje je propisano srednješkolsko obrazovanje, pa se kvaliteta socijalnih usluga drastično smanjuje jer nedostaju radni terapeuti koji bi profesionalno i iznimno utjecali na povećanje kvalitete pruženih usluga. Svaka čast svim radnim instruktorima koji se trude nadomjesiti radne terapeute i čine najbolje što znaju za korisnike za koje rade. Neki od njih zaista rade ogroman posao i bitno utječu na kvalitetu socijalnih usluga. Ali radni instruktor nije radni terapeut, kao što ni pedagog nije psiholog.
Rijetki su uspjeli zaposliti radnog terpeuta, a u RH ima više od 1000 pravnih osoba koje su licencirani pružatelji socijalnih usluga u kojima bi radni terapeuti mogli raditi. Ima i oko 350 ustanova u kojma bi mogli raditi. Nemamo podataka koliko ih radi. Ali istražit ćemo.
Na žalost, prema tumačenju ministarstva pripravništvo je moguće odraditi samo u zdravstvenoj ustanovi. Mi, pružatelji socijalnih usluga ostajemo bez radnih terapeuta, a naši korisnici ne dobivaju kvalitetnu uslugu ili ju uopće ne dobivaju.
