Prosinac je obojan aktivnostima kojima podsjećamo građane na naše mjesto u zajednici: Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. prosinca i Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca ali i 10 godina djelovanja DIP-a

PROSINAC SLAVIMO I ZAHVALJUJEMO SVIMA KOJI SU DOPRINIJELI SPRJEČAVANJU SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI OSOBA S INVALIDITETOM S NAMA U OVIH 10 GODINA. 

APELIRAMO NA DONOSTELJE ODLUKA,  GRAĐANE I  INSTITUCIJE : 

1. Osobe s invaliditeom su i dalje stgimatizirane i isključene iz zajednice – izgradimo ponovno zajednicu! Brinimo jedni o drugima, prihvatimo različitosti!

2. Osobe s invaliditetom i dalje nisu uključene u odlučivanje o pitanjima koja su od njihove dobrobiti – uključite osobe s invalditetom u odlučivanje u svim aspektima života.

3. Promjene javnih politika su prespore, a birokratiziranost ostvarivanja prava osoba s invaliditetom spriječava njihovo uključivanje –  potrebno je izgraditi model javnih poltika koji će fleksibilnije odgovarati na stvarne potrebe osoba s invaliditetom i prihvatiti,  ne samo deklarativno, nego i stvarno, punu uključenost u zajednicu! Vrijeme je za promjene na svim razinama.

4. Osobe s invaliditetom nisu samo osobe kojima je invaliditet iznimno vidljiv, naše različitosti često skrivaju naše mogućnosti jer se socijalna i prostorna okolina nije prilagodila našim mogućnostima.  Često, upravo ograničavajuća i sitgmatizirajuća okolina, puna predrasuda o nemogućnostima osoba s invaliditetom je faktor koji stavlja osobe s invalidtetom u lošiji položaj. Moramo promijeniti pristup osobama s invaliditetom  u pristup koji obuhvaća prednosti i mogućnosti a ne nemogućnosti osoba s invaliditetom. Samo takav pristup će dovesti do poztivne promejne.

Prije 11 godina okupila se skupina stručnjaka koja je željela promjenu, koja je željela dati svoje znanje i iskustvo na raspolaganje zajednici u kojoj živimo. Željeli smo spriječiti daljnju eroziju vrijednosti u kojima skupine osoba kojima treba podrška i skrb i s narušenom dobrobiti postaju sve nevidljivije.

Prve aktivnosti smo provodili kao podstanari u jednoj sobi, s prvom grupom koja je odmah u startu imala 10 članova. Već krajem 2014. godine uvidjeli smo  da moramo ulagati u veći prostor, da moramo, ako želimo pružiti stručne  i kvalitetne socijane usluge, da moramo imati na raspolaganju više prostora i više zaposlenih ljudi. Godinama smo volontirali.  danas imamo 7 zaposlenih i 30 tak dipovaca svaki dan. Prosječno na našim programima volontira 60-taj volontra, mahom mladih. Surađujemo kontinurano s 30- tak stručnjaka i institucija. 

Prvih 5 godina smo bili podstanari u Dežmanovoj ulici u 93 m2, a od 2019. godine preselili smo se u novi prostor, opet zakup u 224 m2. Danas nam treba najmanje 400 m2, kako bi samo one koji su uporni da ih primimo smjestili u naš program.  

Naše djelovanje prvenstveno je usmjerno održavanju kontinuiteta u pružanju kvalitetih socijalnih usluga. Želimo pružiti socijalne usluge za više osoba s invalidtetom i tako spriječiti njihovu insitucionalizaciju.  

Naše djelovanje je usmjereno usađivanju i održavanju vrijednosti sadržanih u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i Općoj deklaraciji o ljudskim pravima.  

Svaki dan smo svjedoci koliko su se vrijednosti zajednice urušile i koliko je potrebno kontinuirno održavati opće ljudske vrijednosti. Mnoge skupine kojima treba podrška i skrb su pale u drugi plan jer zajednica koja je sigurno i poticajno okruženje više ne postoji, a ako želimo da postoji moramo stalno raditi na održavanju solidarnosti, recipročnih normi, povjerenja i izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom. Inače, naša primarna skupina postaje i ostaje nevidljiva.

Ipak, svjedoci smo pozitivnih promjena za koje se borimo, u ovih naših dugih i teških prvih 10 godina, svjedoci smo težine zanemarenosti različtih aspekta života obitelji i njihove djece koje trebaju podršku.  Borimo se sa sporosti prihvaćanja promjena unutar utabanih modela “skrbi” i borimo se za “zajednicu koja brine”.  

Zato zahvaljujemo svima koji su doprinijeli ovim promjenama, našim volonterima, suradnicima, prijateljima, našim obiteljima, donatorima i drugim dionicima promjena.

Snagu za ustrajnost za održavanje kontinuiteta podrške i skrbi  i razvoj kvalitetnih programa, umjesto “čuvališta”, najviše crpimo iz sreće i pozitivnih promjena naših ljudi za koje radimo, naših “dipovaca“.

Jer svaki njihov uspjeh koji vodi  kvalitetnijem životu je i naš uspjeh.

Naši uspjesi su i uspjesi naših dipovaca i njihovih obitelji.

Svu težinu ne bi podnijeli da nema potpore i naših obitelji koja živi s nama ove promjene i izazove, potpore prijatelja i suradnika.

Zato slavimo 10 godina zahvalnosti za svaki sat koji je svaki volonter i svaki stručnjak dao, kao i svaku donaciju koju smo primili, jer je sav taj doprinos omogućio izjednačavanje mogućnosti osobama s invaliditetom za koje radimo. Naše djelovanje ima smisla, zbog svih vas.  

Naše djelovanje već deset godina okrenuto je zaštiti ljudskih prava i prava osoba s invaliditetom, ali i zagovaranju socijalnog modela pristupa osobama s invaliditetom i svim skupinama kojima treba podrška i skrb.

Naš model rada obuhvaća intenzivni rad na suradnji s različitim sektorima, od javnih tijela, organizacija civilnog društva, poslodavaca,  susjedstva i obitelji.

Jer ne možemo biti otok u moru različtih vrijedosti koji ne podržavaju jednakost i ravnopravnost, koji stigmatiziraju pojedine skupine, jer se naša misija neće ostvariti.

Naše uporište nalazimo u normativnom okviru koje je naša država prihatila ali u međunarodnim dokumentima i uspješnim modelima rada i država u okruženju. Dužnost nam je senzibiliziramo što više različitih skupina o mogućnostima osoba s invaliditetom kako bi ih okolina prestala stigmatizirati i kako bi postali zajednica koja brine.

Zato ovog prosinca slavimo sva potignuća i sve neuspjehe koji su nas jako ometali u našem putu. Možemo biti sretni zbog mnogih sretnijih života ali i nesretni jer se zajednica i društvo mijenjaju jako sporo.

Naš je zadatak da stalno i kontinuirano zagovaramo inkluzivnu zajednicu i vrijedosti jednakih mogućnosti.

Podsjetimo se:

Ljudska prava su univerzalna, nedjeljiva i međuovisna, sva su jednako važna i pripadaju svim ljudima, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeroispovijesti, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili društvenom podrijetlu, imovini, rođenju ili drugom statusu.

Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. prosinca, kao obljetnica potpisivanja Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima 10. prosinca 1948. godine. To je bila prekretnica u odnosu većine na manjine u društvu, prekretnica u odnosu države prema mnjinama, prema ranjivima.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom, odlukom Ujedinjenih naroda iz 1992. godine, obilježava se 3. prosinca s ciljem promicanja jednakosti u ostvarivanju prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu. Glavna skupština Ujedinjenih naroda, u listopadu 1992. godine, na posebnoj, zajedničkoj sjednici, održanoj radi obilježavanja završetka Desetljeća osoba s invaliditetom (1983.–1992.), usvojila je rezoluciju da 3. prosinca svake godine bude Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

Podsjetimo da je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, usvojena u New Yorku 13. prosinca 2006. ,  uz Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, koji je usvojen u New Yorku 13. prosinca 2006.

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatska je donijela  Zakon o potvrđivanju KONVENCIJE O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM I FAKULTATIVNOG PROTOKOLA UZ KONVENCIJU O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM  2007. godine 

Svrha ove Konvencije je promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva.
Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Prava osoba s invaliditetom regulirana su između ostalog u Zakonu o socialnoj skrbi. Tako je naša država, među ostlima načelim i pravima skupina kojima treba podrška i skrb  prihvatila osnovna načela javnih politika prema osobama s invaliditetom:

1. Kombinirana socijalna politika zagovara pluralizam kao okvir socijalne politike u kojem Vlada Republike Hrvatske i lokalne vlasti prepoznaju organizacije civilnog društva, strukovne komore i udruge, trgovačka društva, obitelj i druge dionike kao partnere u pripremi, donošenju te provedbi socijalnih programa.

Načelo socijalnih inovacija (Članak 14.) Socijalne inovacije podrazumijevaju usluge, modele ili proizvode kojima se istodobno podmiruju socijalne potrebe učinkovitije od drugih te stvaraju novi društveni odnosi i suradnja, što se odnosi na razvoj inovativnih rješenja, novih organizacijskih oblika ili novih oblika suradnje i financiranja, a radi rješavanja socijalnih problema.