Glazba u terapijskom kontekstu djeluje kao neverbalni medij koji omogućuje regulaciju emocija, izražavanje unutarnjih stanja i razvoj socijalnih vještina. Glazbena terapija koristi strukturirane i nestrukturirane glazbene aktivnosti kako bi potaknula psihološku stabilnost, emocionalnu regulaciju, kognitivni razvoj, koordinaciju pokreta i opću dobrobit korisnika. Prema smjernicama World Federation of Music Therapy (WFMT), muzikoterapija može biti individualna ili grupna, i uključuje aktivne i receptivne metode rada.
Aktivnosti Bubnjarskog kruga jednom tjedno već treću godinu za redom vodi Luka Aničić, glazbenik, umjetnik, arhivist, povjesničar i doktor filologije (glagoljica), ujedno pridruženi član Hrvatskog društva skladatelja. Organizirali smo dvije grupe, jednu za korisnike poludnevnog boravka i drugu za korisnike socijalne usluge psihosocijalne podrške. U svakoj grupi sudjeluje 7–8 korisnika, a po potrebi se provodi i individualni rad. Terapeut, uz podršku psihologa i drugih stručnih radnika, oblikuje sigurno i poticajno okruženje za improvizaciju, kreativnost i emocionalno izražavanje.
Glazbeno-terapijski rad uključuje elemente aktivne muzikoterapije, pri čemu korisnici stvaraju glazbu koristeći bubnjeve i udaraljke. Kroz improvizaciju korisnik razvija sposobnost spontanog izražavanja, jača osjećaj kontrole, potiče samopouzdanje i razvija kapacitete za suradnju u grupi. Utjecaj ritma na regulaciju živčanog sustava dobro je dokumentiran – ritmičke aktivnosti mogu smanjiti stres, regulirati puls, potaknuti motoričku koordinaciju i unaprijediti fokus pažnje.
Napredak korisnika vidljiv je iz tjedna u tjedan — od jednostavnih ritmičkih struktura do sve složenijih glazbenih improvizacija koje nastaju zahvaljujući kontinuiranom radu, motivaciji i Lukinom stručnom vodstvu.
To je grupna aktivnost u kojoj voditelj koristi metodu aktivne muzikoterapija temeljena na improvizaciji.
Ciljevi ovakovog rada su: razvoj ritmičke preciznosti, emocionalna regulacija, poticanje grupne povezanosti, smanjenje napetosti i podrška samoregulaciji.
Kroz kreativnu improvizaciju korisnik ima priliku izraziti osjećaje koje teško verbalizira, razvija senzomotoričke vještine, jača pažnju, samodisciplinu i osjećaj pripadnosti grupi. Koriste se afrički bubnjevi, udaraljke i drugi perkusivni instrumenti.
Ujedno to je “terapija slobodne improvizacije. Slobodna improvizacija provodi se kroz odnos terapeut–korisnik, bez unaprijed definiranih glazbenih pravila. Terapeut može pružiti glazbeni okvir kako bi olakšao sudjelovanje korisniku, npr. postavljanjem ritma, ponavljanjem glazbene fraze ili kratkim vokalnim opisom situacije. Ova metoda pripada kreativnoj muzikoterapiji koja potiče emocionalnu ekspresiju i razvoj komunikacijskih sposobnosti.
Metoda body percussiona temelji se na stvaranju ritma i zvuka vlastitim tijelom – pljeskanjem, tapkanjem, udarcima stopala ili stvaranjem nestandardnih tjelesnih zvukova. Aktivnost vodi dugogodišnja volonterka Lucija Soldo, prof. glazbe u Osnovnoj školi za klasični balet i suvremeni ples.
Tjeloglazba potiče: razvoj unutarnjeg ritma, proprioceptivnu svijest, koordinaciju i sinkronizaciju pokreta, emocionalno oslobađanje i socijalnu koheziju.
Receptivna muzikoterapija uključuje slušanje, analizu i imaginaciju potaknutu glazbom. Koriste se različiti glazbeni stilovi, od relaksacijske i klasične glazbe do narodnih motiva i preferirane glazbe korisnika. Aktivnost također vodi prof. Lucija Soldo.
Ciljevi receptivne terapije: smanjenje psihofizičke napetosti, poticanje emocionalne ekspresije, razvijanje asocijativnih procesa i imaginacije, poboljšanje pažnje, olakšavanje komunikacije i samorefleksije
Likovno-terapijske aktivnosti provode vanjski stručni suradnici i educirani stručni radnici. Art-terapija omogućuje korisnicima istraživanje materijala i tehnika kojima razvijaju kreativnost, perceptivne sposobnosti, taktilnu senzibilnost, finu motoriku i emocionalnu ekspresiju. Aktivnosti potiču samopouzdanje i stvaranje pozitivne slike o sebi.
Najčešće se provode tijekom ljetnih mjeseci ili hladnijih zimskih dana, kada mirnije aktivnosti posebno doprinose regulaciji emocija i stvaranju ugodne radne atmosfere. U program je uključeno oko 12 korisnika.
Ciljevi art-terapije: poticanje pasivnih i nemotiviranih korisnika, razvijanje pažnje i koncentracije kod hiperaktivnih osoba; perceptivno osvještavanje tijela i stvaranje cjelovite tjelesne sheme; razvoj vizualne i taktilne percepcije; jačanje likovnog izraza i grafičkih sposobnosti; korištenje umjetnosti kao sredstva komunikacije; poboljšanje socijalnih odnosa unutar grupe; smanjenje psihomotornog nemira i regulacija emocija
Art-terapija započinje jednostavnim likovnim zadacima, a postupno uvodi složenije tehnike koje potiču kognitivni razvoj, radnu izdržljivost i kreativno rješavanje problema.
World Federation of Music Therapy (WFMT) – definicija muzikoterapije i međunarodne terapijske smjernice.
Bruscia, K. (2014). Defining Music Therapy (3rd ed.). Barcelona Publishers.
Wheeler, B. (Ed.). (2015). Music Therapy Handbook. Guilford Press.
American Art Therapy Association (AATA) – standardi i smjernice art-terapije.
Malchiodi, C. (2012). Handbook of Art Therapy. Guilford Press.
Edwards, J. (2016). The Oxford Handbook of Music Therapy. Oxford University Press.
Levine, S. (2009). Art Therapy Sourcebook. McGraw-Hill.
Cox, C., & Stevens, S. (2010). Music Therapy and Early Intervention. Jessica Kingsley Publishers.
Udomljavanjem naših ukrasno-uporabnih predmeta sudjelujete u provedbi naših programa za mlade s teškoćama u razvoju i psihosocijalnom funkcioniranju. Mi ćemo vam zato pokloniti jedan ili više predmeta koje smo sami napravili…
