Naše desetogodišnje djelovanje pokazalo nam je u kakvom društvu živimo iz perspektive osoba s invaliditetom, koliko je gotovo pa nemoguće zaposliti osobe s invaliditetom, a da pri tom često ne kršimo njihova ostala prava. Iako postoji zakonski i drugi normativni okvir za izjednačavanje mogućnosti OSI, ponašamo se kao noj koji zabija glavu u pijesak. Izbjegavamo suočavanje s izazovima koji drugima znače bolji život, kolikogod možemo.
Promjena je moguća ako prihvatimo paradigmu u kojoj su vrijednosti ljudske civilizacije u donesenim međunarodnim dokumentima, koji osiguravaju zaštitu ljudskih prava i prava osoba s invaliditetom; zaokret o kojem već dugo samo govorimo u našem društvu, koje, kao, kreće prema socijalnom i pravnom pristupu osobama s invaliditetom, a ne milosrdnom i medicinskom. To znači da “mi” i naša okolina trebamo prilagoditi taj okoliš osobama s invaliditetom, a ne oni nama i našim standardima. Gdje smo mi danas, kada je gotovo pa nemoguće zaštititi osnovna prava OSI?
U ovom trenutku daleko smo od ovog pristupa, jer dok god imamo “mi” i ”oni” podjelu, ima i diskriminacije.
U zajednici u kojoj su odnosi među ljudima površni i niskog socijalnog kapitala, u kojoj i dalje imamo predrasude i stigmatiziramo “drugačije” općenito, u kojoj se deklarativno “busamo” da smo učinili “puno” za osobe s invaliditetom, u trenutku kada njihova prava nisu zaštićena svim mogućim pravnim institutima koji osiguravaju provedbu Konvencija i zakona, pitajte se što ste Vi učinili da vidite, čujete i date podršku osobama koje su zbog nečega drugačije.
Mi dobro znamo tko je dao podršku i tko vidi i čuje osobe s invaliditetom, a tko samo deklarativno donosi neke darove. Dosta nam je toga. Mnogobrojni pojedinci, udruge i javna tijela čine puno, bore se kao i mi. Ali ima i onih koji održavanjem zastarjele paradigme “čuvališta“ za osobe s invaliditetom štete razvoju i koče promjene. Njihova paradigma je minimalistička i “samo daje”, potiče paradigmu milosrđa, a ne ravnopravnosti. Milosrđe je dar onima koji nisu jednaki, ali ne donosi promjenu, nego zadržava iste pozicije. Mi ne želimo milosrđe, želimo ravnopravni odnos.
Zato vas pozivamo da nas čujete opet, da uzmete u obzir zašto je važno da vidimo i čujemo i djelujemo, kako bi zaštiti prava svih ljudi oko nas. Kako se mi borimo i koje modele rada OSI uvodimo, čut ćete opet u četvrtak u 12.20.
1. Države potpisnice priznaju pravo na rad osobama s invaliditetom, na jednakoj osnovi s drugima; ovo uključuje pravo na mogućnost zarađivanja za život od rada, slobodno odabranog ili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupno osobama s invaliditetom. Države potpisnice će osigurati i promicati ostvarenje prava na rad, uključujući pritom i one koji steknu invaliditet tijekom zaposlenja, poduzimanjem odgovarajućih koraka, uključujući i zakonodavstvo, s ciljem, među ostalim:
(a) zabrane diskriminacije temeljem invaliditeta u odnosu na sva pitanja vezana uz sve oblike zapošljavanja, uključujući uvjete pronalaženja kandidata, primanja na posao i zapošljavanja, trajanja zaposlenja, napredovanja u službi i sigurnih uvjeta rada koji ne štete zdravlju;
(b) zaštite osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima u pogledu pravednih i povoljnih uvjeta rada, uključujući jednake mogućnosti i jednaku plaću za rad iste vrijednosti, sigurne i zdrave uvjete rada, uz zaštitu od uznemiravanja i pravnu zaštitu u slučaju pritužbi;
(c) osiguravanja ostvarivanja radničkih i sindikalnih prava osobama s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima;
(d) omogućavanja djelotvornog pristupa osoba s invaliditetom općim tehničkim programima, kao i programima profesionalne orijentacije, službama zapošljavanja i profesionalnom i trajnom obrazovanju;
(e) promicanja mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u karijeri osoba s invaliditetom na tržištu rada, kao i pružanja pomoći u pronalaženju, dobivanju, zadržavanju posla i povratku na posao;
(f) promicanja mogućnosti samozapošljavanja, poduzetništva, razvoja zadrugarstva i pokretanja vlastitog posla;
(g) zapošljavanja osoba s invaliditetom u javnom sektoru;
(h) promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom u privatnom sektoru kroz odgovarajuće politike i mjere, koje mogu uključivati afirmativne akcijske programe, poticaje i druge mjere;
(i) osiguranja prihvatljive prilagodbe okruženja na radnom mjestu za osobe s invaliditetom;
(j) promicanja stjecanja radnog iskustva osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada;
(k) promicanja programa strukovne i profesionalne rehabilitacije, zadržavanja posla i programa povratka na posao za osobe s invaliditetom.
2. Države potpisnice će osigurati da osobe s invaliditetom ne budu držane u ropskom ili potčinjenom odnosu i da budu, pod jednakim uvjetima kao i druge osobe, zaštićene od prisilnog rada.
