Nasilje je postojalo oduvijek i nikad nećemo postići savršenu ravnotežu u kojoj nam društvo neće imati nasilnih pojedinaca. Ali ako ne preveniramo nasilno ponašanje i ako ono postane društveno poželjno ponašanje, živjet ćemo u destruktivnom društvu. Nasilje se dešava svugdje i svima. Zato je važno kontinuirano osvješćivati građane, djecu i mlade, sve ranjive skupine, stručnjake koji rade s ljudima – nasilno ponašanje nije društveno prihvaćeno ponašanje. Zbog izazovnih vremena u kojima živimo, izostaje primjerena i zdrava reakcija zajednice na nasilje – često nam se čini ili da su građani “otupili” na nasilje ili da se boje da će njihov integritet biti ugrožen. Svi mi smo zato još više izloženi nasilju.
Na panel raspravi su građani upoznati s mehanizmima kojima naš zakon prevenira ponavljanje i širenje nasilnog ponašanja. Za nas, prevencija nasilja, naše je zajedničko ulaganje u stvaranje zdrave i nenasilne zajednice, u školi, obitelji ili na poslu. Pravni mehanizmi dolaze tek kada je nemoguće zaštititi osobe od nasilja. Mi, zajednica, smo najbolja zaštita od nasilnog ponašanja, zato činite sve i ne odustajte od podrške žrtvama, širenjem i zastupanjem nenasilnih normi ponašanja.
2. Kazneni zakon, pročišćeni tekst zakona, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, na snazi od 01.01.2023.
Kaznena djela i sankcije su takva ponašanja kojima se povređuju ili ugrožavaju osobne slobode i druga prava i vrijednosti osobe, za koje se ne može osigurati zaštita, osim kazneno-pravne sankcije. (Članak 1. Kaznenog zakona).
Prema članku 20. Kaznenog zakona, kazneno djelo se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem. Stoga je važno da građani budu upoznati s pravima i sankcijama za počinjenje ili nečinjenje kaznenog djela. Kako što je istaknuo kriminalist iz panel rasprave D. Vidović kazne se izriču kako bi imale svrhu, a svrha je izazvati osudu, jačati povjerenje i utjecati na počinitelja i druge na neponavljanje djela (članak 41 Kaznenog zakona). Isto tako, tko drugom pomaže u kaznenom djelu isto je kriv. (članak 38). Kazne mogu biti novčane, zatvor ili dugotrajni zatvor.
Isto tako, kako bi spriječili ponavljanje djela i druga ponašanja izriču se sigurnosne mjere. Članak 65.: Vrste sigurnosnih mjera su obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrana pristupa internetu i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora…
Kazneni zakon u članku 179. a definira kazneno djelo “Nasilje u obitelji” i propisuje:
Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članova obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.
Kazneni zakon dodatno propisuje zaštitu bliskih osoba od nasilja pa su tako kao kvalifikatorni oblici kaznenih djela propisane kažnjive radnje na štetu bliske osobe u kaznenim djelima: ubojstvo (čl.110.), teško ubojstvo (čl. 111.), usmrćenje (čl.112.), sakaćenje ženskih spolnih organa (čl. 116. st.3), tjelesna ozljeda (čl. 117. st.2), teška tjelesna ozljeda (čl. 118.st. 2), osobito teška tjelesna ozljeda (čl. 119. st.2), teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrt (čl. 120.), teška tjelesna ozljeda iz nehaja (čl. 121.), prisila (čl. 138. st. 2 ), prijetnja (čl. 139. st. 4), nametljivo ponašanje (čl. 140. st. 2), spolni odnošaj bez pristanka (čl. 152.), silovanje (čl. 153), i spolno uznemiravanje (čl. 156.).
Neki oblici nasilja sankcioniraju se prekršajnom sankcijom.
Izričiti problem procesuiranja nasilja nad osobama s invaliditetom je što se ono najčešće dešava u obitelji, pa zbog ovisnosti o obitelji, često ostane unutar obitelji.
Kako je osobama s invaliditetom (pre)često oduzeta poslovna sposobnosti, te imaju skrbnika, koji je najčešće član obitelji, često sve ostaje među njima. Upravo o problemu zlouporabe skrbništva kao instituta/instrumenta zaštite često progovaramo. Prema osobama s invaliditetom, posebno onima s intelektualnim teškoćama i/ili menatalnim bolestima, potpuno ovisnim o skrbniku, često se nasilje prikrije i ostaje u četiri zida doma.
Manipuliranje, psihičko i financijsko nasilje je toliko izraženo, a neprimjetno, sve dok se osobe s invaliditetom ne uključe u zajednicu. Tada možemo čuti što one trpe. I tada činimo sve kako bi to spriječili, kako bi stvorili zaštitne mehanizme osoba s invaliditetom. Zato je izrazito važno da osobe s invaliditetom budu uključene u zajednicu, posebno u društvu nasilja u kojem svi živimo, u kojem je nasilje još uvijek norma za koju očito ne postoji svijest da je protuzakonita.
Zgroženi smo i fizičkim nasiljem koje trpe osobe s invaliditetom, bez ikakve zaštite. Svaku sumnju na nasilje istražimo i vršimo procjenu, a one za koje utvrdimo da postoji opravdana sumnja na nasilje, prijavljujemo nadležnim tijelima, ako ne postignemo suradnju roditelja i skrbnika. Bez suradnje i rehabilitacije cijele obitelji, ne postoji nikakva nada da ćemo zaštititi osobe s invaliditetom. Dužnost je svakog stručnjaka i osobe koja radi s drugim osobama, ali i dužnost svakog građanina, da prijavi nasilje. (Članak 7. Zakona o nasilju u obitelji). Time svi zajedno šaljemo poruku nasilniku da osuđujemo takvo ponašanje i da mu prijeti sankcija.
Članak 117. (1) Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.; (2) Tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje prema članu obitelji ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje, invaliditeta ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (3) Kazneno djelo iz stavka 1. progoni se po privatnoj tužbi.
Slike preuzete s https://www.facebook.com/opatijacoffeehousedebate, 12.6.2023.
