“Jedno od temeljnih prava čovjeka je pravo na rad. 7. listopada obilježava se Svjetski dan dostojanstvenog rada, čiji je osnovni cilj vraćanje dostojanstva radu i radniku, jer jedino dostojanstvenim radom temeljenim na četiri osnovne komponente – zapošljavanju, pravima, zaštiti i dijalogu, stvaraju se perspektive za društveni napredak i razvoj. Dostojanstveni rad znači ostvarivanje ustavnog prava na rad otvaranjem novih radnih mjesta i zapošljavanje bez diskriminacije, redovitu i primjerenu plaću koja omogućuje dostojanstven život radnika i njegove obitelji, socijalnu sigurnost i zaštitu u slučaju bolesti, privremene nezaposlenosti, umirovljenja, …rad bez izrabljivanja te slobodu radnika da se organiziraju u sindikate.”
Projekt je započeo još 2015., ali vrijedi i danas, a rezultat je vrlo koristan alat za poslodavce!
Naći ćete:
– . izračun potpora koje možete dobti, “kalkulator potpora” – ako zaposlite OSI https://zaposliosi.hr/HR/Calculator/SelectCategory/
– samoprocjenu poslodavaca – jeste li spremni zaposliti OSI? – https://zaposliosi.hr/HR/Evaluation/Index/
– a jako koristen alat je i “virtualna kompanija” u kojoj možete naći kakve sve strategije prilagodbe morate napraviti za pojedine OSI: https://zaposliosi.hr/HR/VirtualCompany/Index/
Razumna prilagodba radnog mjesta znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja, koja ne predstavljaju nesrazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno, osobama s invaliditetom osiguralo zapošljavanje i rad na ravnopravnoj
osnovi s drugima. Osoba s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti je osoba čiji invaliditet, u odnosu na sposobnosti osobe bez invaliditeta jednake ili slične životne dobi, jednake ili slične naobrazbe, u jednakim ili sličnim uvjetima rada, na jednakim ili sličnim poslovima, ima za posljedicu smanjenu mogućnost radnog osposobljavanja i zapošljavanja.
UVIJEK, ALI BAŠ UVIJEK, ZAPOŠLJAVANJEM OSI ILI OMOGUĆAVANJEM NJIHOVOG RADA ČINITE PROMJENU!
Osobe s inavliditetom nisu samo troškovi wc-a za OSI ili rampa.
U DOBROM DIJELU SLUČAJEVA VAM NEĆE TREBATI NITI POSEBNI WC, NITI RAMPA, A NITI ASISTIVNA TEHNOLOGIJA. NEĆE VAS KOŠTATI NIŠTA, OSIM ULAGANJA U RESURSE. A TO BI IONAKO TREBALI RADITI!
Potpuno krivo! Još uvijek imamo u “glavi” paradigmu iz prošlih vremena, “stalni posao, 8 sati”. Možda je to idealno za one tvrtke koje imaju sustav nagrađivanja i napredovanja za odanost tvrtki i rezultate, pa se tamo svaki radnik može naći u ovom okviru.
Danas, radnici u bolje uređenim sustavima imaju i druge prioritete, pa imaju slobodu biranja dinamike, dužine, mjesta rada, vrste posla. Osim, naravno, u lošim tvrtkama, gdje je velika fluktuacija radnika zbog loših uvjeta rada ili same prirode posla.
Dobre tvrtke se prilagođvaju tržištu rada, onome što je realno i prioritetima okoliša u kojem žive.
Druga je stvar što je mali dio poslodavaca izašao iz ovog urušenog sustava vrijednosti, iz krajnosti u krajnost.
No, srećom ima “suvremenih” poslodavaca koji se bore za fleksibilno tržište i znaju kako. pa tako i poznaju načine kako omogućiti OSI da rade i/ili da budu zaposleni.
Suvremene tvrtke će prilagoditi radne procese i dobiti optimalnu učinovitost, u skladu s mogućnostima radnika, pa tako i OSI. Jer nitko, pa ni OSI ne može raditi preko svojih mogućnosti, a najbolji je onaj poslodavac koji prepozna i potiče razvoj mogućnosti radika zaposlenih u tvrtci.
Dakle, procjenu koliko sati je moguće raditi na odrđenom radnom mjestu radi poslodavac, uz pomoć stručnjaka iz područja rada i rehabilitacije, poput naših stručnjaka koji mogu procijeniti koliko može svaka osoba raditi i što, a da joj nije ugrožena dobrobit.
Preokrenite paradigmu i progledajte kroz ovu prizmu sve svoje radnike i radna mjesta.
Dio OSI može raditi jedan ili dva ili ili 4 sata ili puno radno vrijeme, ako je to u skladu s mogućnostima. OSI, kao i bilo koji drugi radnik koji je prekrcan poslom, vrlo brzo više ne može raditi niti minimalno, brzo odlazi ili dobiva otkaz.
Zato je potpuno suludo varati sebe, kao poslodavca, i osobe s invaliditetom, kao radnike, zapošljavajući ih na puno radno vrijeme, ako je njihov optimum učinkovitosti i dobrobiti – 3 ili 4 sata.
Krivo, jer je za znatan broj OSI jako važno da rade, ali ne moraju biti zaposleni. Naknada koju dobiju za takve radne aktivnosti je dovoljna nagrada za rad, a kada neki napreduju i savladaju neke procese, tada mogu biti i zaposleni. Tada se sklapa ugovor između dva poslodavca o obavljanju određenog poslu, a članovi rade. Primjer je DM, Bauhaus i drugi, ali u Zagrebu i nekim drugim gradovima.
Kada poslodavac mora imati sklopljen ugovor o radu s OSI?
Zapošljavanje osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada:
– bez korištenja financijske potpore ili stručne podrške jer je u cijelosti osposobljena
za rad na određenom radnom mjestu u odnosu na njezin invaliditet i utvrđenu
preostalu radnu sposobnost (zapošljavanje bez potpore ili podrške),
– uz korištenje određene financijske potpore radi prevladavanja teškoća vezanih uz
njezin invaliditet, a što je utvrđeno nalazom i mišljenjem Centra za profesionalnu
rehabilitaciju (zapošljavanje uz potporu),
– uz korištenje određene stručne podrške radi prevladavanja teškoća vezanih uz
njezin invaliditet, a što je utvrđeno nalazom i mišljenjem centra za profesionalnu
rehabilitaciju (zapošljavanje uz podršku),
– uz korištenje određene financijske potpore i stručne podrške radi prevladavanja
teškoća vezanih uz njezin invaliditet, a što je utvrđeno nalazom i mišljenjem centra
za profesionalnu rehabilitaciju (zapošljavanje uz potporu i podršku)
OSI mogu raditi u okviru više modela rada, a s time i odnosa poslodavca prema radu OSI
Osoba s invaliditetom može raditi i uključivanjem u program “radnih
aktivnosti”:
– inkluzivno volontiranje – OSI može volontirati u zajednici i tako doprinijeti i razvoju
zajednice i osobnom razvoju jer je volontiranje rad, ali doborvoljni i neplaćen rad.
– rad u programu radno–okupacijskih aktivnosti u udruzi i u gospodarskom subjektu
(tvrtka, obrt).
Modeli rada osoba s invaliditetom mogu biti:
a. grupni model – skupina osoba s teškoćama radi zajedno uz stalnu podršku radnog asistenta
b. model mobilnih skupina – uključuje od 3 do 10 osoba i jednog ili dva radna asistenta; nude razne usluge u zajednici.
